Nekoć je živjela bakica koja se zvala Godina. Imala je jedanaest sinova i jednu kćeer. Oni su uvijek hodali po svijetu, ali nikada nisu išli svi zajedno. Prvo su na put krenuli prosinac, i veljača. Dok su hodali, puhao je hladan vjetar i zemlju je pokrio snijeg. Ljudi su rekli: "Stigla je ."
Zatim su na put krenuli ožujak, i svibanj. Pratio ih je topao vjetar. Otopio je snijeg. Procvalo je cvijeć, a dozvali su i ptice selice. Ljudi su rekli: "Došlo je ." Kad su na put krenuli , srpanj i kolovoz postalo je vruće. Ljudi su kosili travu, zorilo je žito, đaci su imali praznike. Veselo su klicali:" Stiglo je !" Na kraju su na put pošli rujan, listopad i . Dok su hodali, posvuda su ljudi obirali voće, završavali poljske radove, a djeca su išla u školu. Bila je . Tako hoda dvanaestoro braće svaku godinu po svijetu. Nikada ne idu zajedno i nikada se ne sretnu.